Mnogo je ljubitelja planinarenja i prirodnih ljepota prošlog vikenda uživalo u blistavom pogledu sa vrha Pestingrad, koji se na 1.009 metara nadmorske visine izdiže poviše Staroga grada Kotora. Bilo ih je sa svih strana, od Nikšića, Trebinja, Bileće i Podgorice, do Budve, Tivta, Grblja i Kotora. Jedni su došli kroz tvrđavu Sveti Ivan-San Đovani, preko Špiljara, kanicama starog crnogorskog puta do Praćišta, zatim, kanjonom Škurde do prevoja Krstac, gdje su ih čekali drugi planinari, koji su kolima stigli na isto odredište, odakle su „horizontalom“ nastavili dalje ka Pestingradu. Drugi su, pak, izabrali najtežu varijantu- od nulte tačke u Kotoru, kroz kanjon Škurde „vertikalom“ do vrha. Postoji i staza sa alpinističkom dionicom pored legendarne „Pećine vile Alkime“, koja prolazi ispod prirodnog prerasta- vazdušnog mosta vidljivog sa dobrotske obale, ali je ta egzotična ruta, zbog osobene težine, ostavljena za neku drugu priliku.
Bilo je tu učesnika organizovanih tura, ali i pojedinačnih grupa, koji su se istoga dana odlučili da osvoje Pestingrad. Sve njih očarala je ljepota panorame na kotorski i tivatski zaliv, a da bi uživali u njoj, morali su da se dobro preznoje posebno na dionici spusta preko litice, a zatim penjanjem okomitom stranom do odredišta. Vrsni vodič Marjan Šantić doveo je veću grupu planinara iz Boke kotorske, a za Milicu iz Pelinova nije bilo ljepšeg načina da proslavi rođendan od ovoga na vrhu Pestingrada, uz bombone „bajadere“.
Pestingrad je za Darka Šarčevića, vodiča iz agencije „Montenegro Foto-treking“, najljepši vidikovac iznad Boke, ima još nekih koji ne zaostaju puno, ali on je „broj jedan“. On je doveo grupu od tridesetoro ljudi, uglavnom iz Podgorice, ali ima i po neko iz Rusije, Ukrajine, ima i Budvana, Nikšićana...
-Lijepo je kad imamo ovako lijep dan, lako je od autobusa, parkiranog na Krstac, doći do mjesta sa koga se pomoću sajle silazi, pa zatim penje na vrh Pestingrada. Ovo je kondiciono lagana tura, jedino je ovaj posljednji dio najzahtjevniji, treba biti dobro organizovan da bi ljudi bezbjedno izašli do vrha. Kad vidite ovaj pejzaž, svaki trud se isplati, kazao je Šarčević, dok je upozoravao učesnike ture da obrate pažnju kod se fotografišu, s obzirom da se vidikovac nalazi na samoj litici. U čarima Pestingrada uživali su i mladi Nikšićani, koji su na ovaj vidikovac došli u solo – aranžmanu.
-Privlači nas prelijep pogled na Boku, Jadransko more, predivan zaliv. Nas nekoliko idemo često zajedno u sopstvenoj organizaciji. Idemo svake nedjelje na neku planinsku destinaciju u Crnoj Gori, zimi obilazimo primorske vrhove, pošto je toplije, mada ne bježimo ni od snijega, navikli smo, kaže Marijo iz Nikšića.
Predrag Lero iz Planinarskog društva „Koritnik“ Bileća, Srđan Savić iz PD „Bileća“ i Ivana iz PD „Vučji zub“ iz Trebinja, jedni su od rijetkih koji su na vrh Pestingrad izašli vertikalom, kroz kanjon nabujale rijeke Škurde. To je najteži put do ovog vrha, ali ujedno i najatraktivniji i „sa najviše adrenalina“.
-Prošli smo tri sipara, ali nekako smo vješti u tome, nije nam prvi put, pa nam nije ni teško palo, kaže Predrag i objašnjava da u zaleđu Bileće imaju planinu pod nazivom „Baba“, sa najvišim vrhom koji se zove „Đed“ na 1735 mnv, gdje se nalaze babin i đedov grob. Planina je isturena prema Gacku, sjeverno od Bileće, blizu je, ali je trenutno gore pao veliki snijeg, pa koriste ovako lijepo i sunčano vrijeme da dođu na Primorje. Boka kotorska sa svojim vidikovcima (Zalazi, Vrmac) im je „nadohvat ruke“, oko 70 kilometara.
-Prvi put sam na Pestingradu. Ovo je jedan od najljepših pogleda na kotorski zaliv, odavde se bolje vidi koje bi zgrade trebalo ukloniti, koje kvare izgled kotorskog ambijenta. Posebno ga kvari ruševina hotela „Fjord“. Sve najljepše panorame koje sam do sada vidjela, bile su sa tura koje je organizovalo Sportsko-rekreativno društvo „Vjeverica“ iz Kotora – Orjen, Vrmac, Crkvice, Lovćen...kaže Elejn, koja sa suprugom već dvije godine živi u Kotoru, gdje su doselili iz daleke Australije, iz tropskoga grada Kensa. Sigurnost, ljepota i sloboda - vrijednosti su koje stavljaju na prvo mjesto, a koje su, kaže, našli živjeći u Boki kotorskoj.
Pestingrad je, prema legendi, u Srednjem vijeku bio skrivališpte za oboljele od kuge, pa je tako i dobio ime pod francuskog le peste – kuga. Po njegovim pećinama skrivali su se „kužni“, dalje od grada, dok su se u crkvi Gospa od zdravlja molili za ozdravljenje Presvetoj Bogorodici.M.D.Popović